Osobni razvoj kroz CIR – Tomislav Senečić

Osobni razvoj kroz CIR – Tomislav Senečić

CIR je organizacija koja se bavi osobnim razvojem sa fokusom na emocionalno-psihološki, psihoterapijski rad.

Edukacijski projekt objedinjuje nekoliko različitih disciplina i tvori jedan komplementarni integrativni sistem. Baza psihološkog usmjerenja je klasična, temelji se na radu S.Freuda, C.G.Junga i W.Reicha. Napravljen po američkom konceptu, sustavan training program traje 4 godine i obuhvaća moderne psihoterapijske discipline, rad sa tijelom, razvoj svijesti i duhovnosti.

Polaznici kroz 4 g ne uče samo teoretski – svu problematiku prolaze iskustveno. Učeći o traumi, ranoj traumi, psihotraumi.. program je tako koncipiran da će polaznici prije ili kasnije, na određeni način biti konfontirani sa svojim osobnim traumama. Tako da mogu sagledati i kroz teoretski ali i osobno iskustveno – vlastitu psihološku pozadinu, vlastite traume, vlastite povrede i ograničenja – i isto tako i način na koji mogu radit s tim – proraditi to i izaći iz toga te krenuti dalje.

Ne postoji čovjek koji nema nešto potisnuto, neku traumu, koji nema bolna iskustva iz prošlosti i nema povrede. Samo je pitanje stupnjeva i pitanje koliko to dan-danas utječe na nekakvo normalno funkcioniranje – da li se ja danas kao odrasla osoba osjećam dobro sa sobom, sa drugima i u vlastitom okruženju.

Ukoliko smo prolazili kroz nekakva teška iskustva kad smo bili mlađi, kad smo bili djeca, ako su neke naše nepovoljne situacije trajale dugo i kontinuirano – mi ćemo to prenijeti u odrasli život. To se može manifestirati kao neka vrsta neprilagodbe, ne dobrog osjećaja sa samim sobom, loše prilagodbe u vlastitom okruženju.

Najčešća manifestacija toga je – kad shvaćamo da kontinuirano kroz život ponavljamo nekakve obrasce, koji nam se na određen način uvijek ponavljaju i u stvari nisu povoljni za nas. Tu je indikacija da je nešto iz prošlosti ostalo nerješeno. Sve ono što iz prošlosti ostane nerješeno mi to prenesemo u sadašnjost i na određeni način mi to stalno proživljavamo u sadašnjosti a da toga nismo ni svjesni. Ono što je bitno – da kroz rad na sebi osvijestimo taj dio, da ono što mi se dešava sada ima svoju podlogu u prošlosti, kako bi to mogli razriješiti i kreirati nešto zdravije i kvalitetnije za nas.

Kroz kompezatorne mehanizme, vlastitu problematiku – anksioznost ili depresivne tendencije – pokušavamo pretvoriti u vrline. Nemogućnost prepuštanja, opuštanja i emocionalnog otvaranja pretvaramo u radoholičarstvo. Počnemo glorificirati – “ja radim 14-16h na dan, jako sam si važan oko toga i svi bi se trebali ugledati na mene” – a u pozadini je u stvari, vrlo često, nemogućnost opuštanja, nemogućnost prepuštanja, nemogućnost ostati sam sa sobom (bijeg od samog sebe).

Partner je često projekcija naših osobnih nerješenih frustracija koje mi ne želimo pogledati jer nismo ih spremni pogledati i onda je najlakše isprojicirati na partnera. Često ono što se dešava u obiteljskoj dinamici ili u partnerskoj dinamici – ako nisam spreman suočiti se sa svojim “lošim” – u stvari partner će mi služiti da nosi moje “loše”. Onda ću se ljutiti na partnera, prigovart ću mu stalno itd. a u stvari neću biti svijestan da je to projekcija, moja psihološka projekcija mojih nezadovoljstva, mojih osobnih frustracija. Partner postane jedna vrsta poligona koji nosi u stvari moje.

Što je to zapravo osobni razvoj? – Potreba za osobnim razvojem je stalno u nama – to je u svakom čovjeku. Ljudi na određene simboličke, čak i nesvijesne načine u stvari pokušavaju radit na sebi.

Banalan primjer – odlučite ići u teretanu jer želite dovesti svoje tijelo u red, a u stvari ispod toga je nesvijesno dublja jedna potreba. Nešto želim promijeniti ali sam odabrao teretanu misleći da je to to. Ili recimo idem na dijetu, jesti ću zdravu hranu – to nije samo “živjeti ću zdravo” – to je jedna dublja potreba psihe da uđe u nekakav kvalitetniji prostor od onoga gdje trenutno jesam. Mi ustvari na niz načina, svakodnevno, sa nekakvim našim odlukama, ustvari želimo radit na sebi. Razni primjeri – joga, meditacije, sportske aktivnosti, molitva, razne zajednice – sve to na neki način proizlazi iz potrebe ljudi da rade na sebi.

CIR je kreirao 4-godišnji program edukacijskog iskustvenog osobnog putovanja koji implementira više različitih pravaca i kreira jednu jasnu mapu – gdje onda ljudi po njoj se mogu puno jasnije kretat i prepoznat – “Aha, to je ono što tražim i ustvari u tom smijeru želim ići.”

CIR drži niz javnih predavanja po cijeloj Hrvatskoj. Isto tako držimo uvodne cijelodnevne radionice gdje na neki način prezentiramo vlastiti rad (čime se bavimo) ali one su isto tako iskustvo samo za sebe.

Snimka gostovanja u emisiji Zrno Zdravog Života na TV Jadran iz 2012.g.